U određenom povijesnom razdoblju Trst je bio istaknuto mjesto za promatranje glavnih svjetskih događanja jer je bio sjedište važnih pomorskih i osiguravateljskih kompanija koje su temeljile svoj ...promet i interese na prikupljanju podataka i raščlambi međunarodne situacije. Tršćanski je novinar Silvio Benco pokazivao znatan interes za geopolitiku, disciplinu koja se krajem XIX. stoljeća potvrdila kao sredstvo za tumačenje događanja u međunarodnoj politici u odnosu na zemljopisne okolnosti. Zahvaljujući znanstvenom instrumentariju geopolitike bio je u stanju razmatrati promjene međunarodne ravnoteže u prvih pedeset godina XX. stoljeća posvećujući pozornost pojedinim vrlo važnim gledištima: utrci u naoružanju velikih europskih sila kako bi postigle pomorsku prevlast uz tako velike troškove da su naškodili gospodarstvu pojedinih država; potvrđivanju novih sila (Japana i Sjedinjenih Američkih Država) koje su se otimale za Tihi ocean i opadanju Ruskoga Carstva upaloga u krizu zbog teškoga unutarnjeg stanja; slabljenju Europe u kojoj su politički sustavi pokazivali krhkost i nesposobnost da oživotvore stvarno demokratsko društvo i u kojoj su prevladavala autoritarna stremljenja i uspon vojnih staleža u punoj suglasnosti s financijskim i industrijskim krugovima; balkanskoj krizi koja će ubrzati proces raspadanja Austro-Ugarskog i Osmanskog Carstva otvarajući opasnu pukotinu u ravnoteži Jugoistočne Europe. Konačno, poslije Drugoga svjetskog rata Silvio Benco vjerovao je u mogućnost izgradnje novoga europskoga duha s obzirom na pogreške koje su dovele do toga sukoba koji je bio strašniji od prethodnoga. Benco je bio svjestan da je Europa iscrpila svoju povijesnu ulogu odrekavši se odavno kulture i liberalnoga duha, da je kontinent izgledao isključen iz budućnosti. Glavna je Bencova preokupacija bila gubitak identiteta: bio je znatiželjan prema napretku i modernosti, ali je s nepovjerenjem gledao na velike masovne pokrete, za koje nije smatrao da ih je moguće držati pod nadzorom.
O zemljopisnim otkrićima dosad je napisano mnogo, novina
više nema, ali literaturi o otkrićima pristupa se kao dokumentu koji
bilježi da je tad ili tad neki moreplovac oplovio Rt Dobre nade,
došao u ...Tihi ocean ploveći na zapad i slično. Predmetom ovoga
rada su putopisi napisani o otkrićima. U radu se istražuje tko je
putopise napisao (obično ne zapovjednik), uloga ličnosti zapovjednika, koja često nestaje pred važnošću otkrića, kao primjerice ličnost Kristofora Kolumba; potom kako su Europljani vidjeli urođenike prekomorskih zemalja, koji su bili animisti pa su pisci zaključivali da nemaju nikakva zakona i dvojili jesu li uopće ljudi. Odnos kršćanstva i animizma kao jedno od temeljnih pitanja ranog kršćanstva sada je obnovljen.
In the aftermath of the Great War, Ivo Andrić published a number of poems, essays and short stories describing the hard-won victorious outcome as transient to the dire reality of the inordinate loss ...of human lives and suffering. Yet, personal ex¬periences, although perceived as ephemeral, helped to define the historical discourse capturing man’s resolve to persist in his chosen mission. Over time, Serbian literature and fine arts sustained an unfinished dialogue of the past and the present, merging the individual voices with the collective voices to construct the national narrative. The young writer Miloš Crnjanski observed the sights of destruction and despair that seemed to pale in new literary works pertaining to the war. His novel A Diary about Čarnojević was closely related to his own perilous wartime journey as a conscript in the Austrian army. The vastness of Pannonian plains and Galician woods must have invoked a comparison of sorts with another historic chapter recorded in the collective consciousness of his nation: the Great Migration of Serbs led by Patriarch Arsenije III Čarnojević (Crnojević) in 1690. The very title of the novel contained a powerful reference to the migration, and its illustrious historic leader which has not been dis¬cussed or explored before.
